petak, 11.07.2008.

Nacisti

Prije cca 5 minuta, udobno sam se namjestio i pripremio za gledanje Dr. Housea. Već sam u prošlom postu pisao o oznaci 12 u lijevom gornjem kutu koja me izluđuje, ali večeras sam naišao na još jedan biser gluposti. Naime, prije početka serije, pojavi se ozbiljno ozbiljni crni ekran s ozbiljnom oznakom i ozbiljnim slovima i piše (i parafraziram):

"Bla bla bla bla... sadrži scene za koje je vjerojatno da bi mogle ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj osoba mlađih od 12 godina"

WOOOT?!!

Fizički, mentalni i moralni razvoj, hmm?

Molim vas, recite mi, kako to fizički? Šta, hoće li televizija pasti na dijete i slomiti mu kralježnicu?! Mentalni? Ako će netko probiti na mozak zbog TV serije, onda nije bio ni u početku normalan. Moralni? Tko određuje šta je moralno? U doba starih Grka bilo je normalno jebati dječake. U doba starih Rimljana, bilo je normalno gledati ljude kako se ubijaju za zabavu.

Po mom mišljenju, mali je korak između toga i ovoga:



HEIL HITLER! MEIN SHNITZEL IST NICHT GEKOCHT!

- 22:39 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2008.

Zaštitimo djecu!

Jebem ti djecu pneumatskom bušilicom u šupak. Neki pametnjaković je odlučio staviti ružnu oznaku u gornji desni kut ekrana tijekom emisija i filmova "nepodobnih" za mlađe od 12, odnosno 15, odnosno 18 godina. Jer, ako dječak, dok drka na eksplicitne scene jebačine, vidi oznaku u kutu koja kaže da ne smije gletati eksplicitne scene jebačine, osjetit će grižnju savjesti i okrenuti na neki drugi program i drkati na vremensku prognozu.

Naravno, ja sam, kao oštri protivnik cenzure i onih debilnih Parental Advisory naljepnica, odlučio dokazati da te oznake nemaju apsolutno nikakvo jebeno značenje.

Primjer.



Ovdje vidimo iznimno krvav prizor. Nekakvi vanzemaljci/demoni izlaze iz tijela gole žene. Dakle, kad zabrinut roditelj vidi tu sliku na omotu, zar mu stvarno treba ona mala naljepnica u kutu da shvati da možda Cannibal Corpse i nije najpodobniji za djecu. Usput, mrzim djecu. Mrzim i glavonje koje su odlučile da su ove oznake dobra ideja. Trebalo bi im izvaditi mozak kroz nos čajnom žličicom (jer običnu žlicu ne bi mogli ni napola ispuniti).

Stavite oznaku na OVO.

Usput, to je stvarno bolesno, ako jedete čokoladni sladoled, NE KLIKAJTE NA LINK, POBOGU.

- 23:16 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.07.2008.

Kako fensi

Mrzim ljude koji koriste engleske riječi u svakodnevnom govoru. Mamu vam jebem, ako ne znate engleski, ne koristite ga. Ako pak znate, NE KORISTITE GA. Imamo sasvim dobar rvacki jezik, koji je prošao talijanizaciju, turcizaciju, mađarizaciju i germanizaciju, a sve to uzalud jer ga sada kvare riječi poput fensi, selebriti, bekstejđ...

Ali u čemu je zapravo stvar? Zaš' ljudi koriste strane riječi? Možda žele ispasti pametni? Kad sam bio u Čakovcu na natjecanju (iz engleskog jezika, naravno), bilo je mnogo idiota koji su cijelo trajanje natjecanja - tri dana, za ne falit - međusobno pričali na engleskom. Moja prva reakcija bila je ubrzano kucanje srca, škiljenje na jedno oko i grčenje šaka. Da nisam imao samokontrole, dohvatio bih jedan lijep, okrugli kamen i zavitlao ga u njihove jebene glavice. Koristite hrvatski, HRVATSKI, idioti!

Ofkors, ako planirate koristiti hrvatski, trebate znati gramatiku i trebate znati razliku između ije-je i č-ć. Ako ne znate te osnovne stvari, onda vam je džabe slušanje Thompsona, nošenje ustaškog znakovlja i mlaćenje Srba i ostalih manjina. Ako ne znate hrvatski, niste Hrvati, što se mene tiče. Isto tako bih vam oduzeo pravo glasanja, jer dobre su šanse da biste glasali za HDZ, li, kako vi kažete, adezej.

Dakle, bit ovog teksta se svodi na ovo: ako ste glupi, šutite.

- 11:16 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 27.06.2008.

Evo me natrag... opet

Koliko je prošlo?... 38 dana i osam minuti. Sekunde nisam brojao. No, opet sam ovdje i bolje vam je da budete sretni jer... priznajte, nedostajao sam vam. Jel' tako, jel' tako?

Mnogo toga se zbilo od mog zadnjeg posta. Mnogo velikih stvari. Naši junaci su se hrabro borili za domovinu i Boga, ali su ih Turci brutalno pogazili. Pomislili bi da govorim o Krbavskoj bitci, ali nije tako. Govorim o jebeno najvažnijem događaju u novijoj hrvatskoj povijesti, ma jednom od najvažnijih uopće. Jer naši hrabri, hrabri nogometaši se bore za hrvatsko ime…

Ma dajte, molim vas. Već sam tisuću puta pisao na ovom blogu kako mentalne sposobnosti nemaju baš veliku cijenu u Hrvatskoj. Na listi vrijednih sposobnosti nalaze se između migoljenja ušima istovremenog masiranja trbuha i tapšanja glave. Zato u posljednjih sto godina Hrvat u Hrvatskoj nije izumio ništa vrijedno pamćenja. Sve što ima imalo vrijednosti ili je inovativno na bilo koji način je marginalizirano od strane hrvatske „elite“, jer investirati u takve gluposti nije isplativo. Samo sanjari i budale investiraju u neprovjereno. Nema u tome love. Nema para! Alkohol, cajke, domoljubni osjećaji – to se prodaje! Možda su cajke i domoljublje oprečni pojmovi, ali zato ih alkohol povezuje. Uostalom, nije bitno što se sluša, dok god se Hrvati mogu međusobno klati (na relaciji Zagreb-Split), a onda se busati u prsa domoljubljem i slušati svetog heroja Thompsona.

No pustimo sad to. Nešto puno važnije se dogodilo - nešto što pobija stoljeće i pol Darwinove teorije evolucije - nešto što poništava sva otkrića u genetici, sve klasifikacije vrsta - nešto što mijenja naš cijeli pogled na svijet…

Dame i gospodo… maslac od kikirikija.

Link

Molim vas, MOLIM, da ovo pogledate, jer je to zbilja jedino što morate znati o kreacionizmu. Pokazuje točno kolikim znanjem i logikom barataju kreacionisti. I usuđuju se tražiti da se njihovo blebetanje zove znanost! Kao prvo - konstantno pobijanje teorije evolucije, na osnovu krivo shvaćenih dokaza, laži i ignoriranja činjenica i znanstvene metode, ne može nikako, apsolutno nikako biti znanost. Kao drugo - teorija evolucije ne može biti pobijena. Ako se u budućnosti nađe teorija koja je kompletnija od evolucije, ona mora uklopiti 150 godina dokaza koji potvrđuju evoluciju, na isti način na koji je Einstein morao uklopiti Newtonovsku fiziku u svoju teoriju relativnosti.

- 20:19 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 20.05.2008.

Indigo

Postoje djeca koja su iznimno napredna -- rano nauče čitati i pisati, snalaze se u logičkim igrama, nadarena su. Ponos su svojih, ne-toliko-pametnih roditelja. S druge strane, ta djeca su razmažena derišta i teško ih je odgajati.

Brzo! Pitanje: Riječ je o: a)običnim derištima, čiji roditelji odobravaju njihovo nemoguće ponašanje ili b)o superinteligentnim mladim genijima

Ako ste odgovorili B onda, čestitamo! Idiot ste! Sad mi se mičite s bloga.

Za sve ostale: čitajte dalje.

Među poluretardiranim ljudima, opće je znanje da je "mali pametni kreten" pojam koji najbolje opisuje karakterne osobine indigo djece. Oh, svakako postoje djeca-genijalci. No ovdje nije riječ o tome. U zadnje vrijeme, djeca sazrijevaju sve ranije -- ponajviše mentalno, ali i fizički. Usto, pokazuju neobične osobine, kao što su asocijalnost, tvrdoglavost, poremećaji sna... Mnogo toga oko najnovije generacije je drukčije, što neke ljude plaši, neke oduševljava -- kako god bilo, navodi ih na pogrešne zaključke. Kao prvo -- samo pripisivanje negativnih osobina indigo djece kao nečeg njima svojstvenog potiče roditelje da ih još dodatno razmažuju. Kao drugo -- ubrzan tempo života, aditivi u hrani, tvari u zemlji i zraku, sve su to faktori u ubrzanom sazrijevanju djece. Brz put prema odraslosti ne daje vremena psihološkom sazrijevanju i pripremi, što na kraju rezultira u, pogađate, mnogo sjebane djece.

Djeca-genijalci su rijetkost. Dosegnu svoj puni potencijal u ranoj dobi, ali onda su došla do vrha. Nema nikakvih magičnih moći, telepatije, telekineze... Kužite? Neki roditelji forsiraju svoju djecu da idu u specijalne programe, da preskaču razrede, što vrlo lako može dovesti do živčanog sloma. Mislim da se svi možemo složiti da je visoku inteligenciju djece koja upadaju na Oxford s deset godina teško lažirati, ali opet smatram da je dijete, bez obzira na IQ, zaslužuje normalno djetinjstvo.

No, što je s genijalcima iz područja umjetnosti? Ovdje stvari postaju kompliciranije. Mnoga djeca koja prodaju svoje slike nisu nikad slikala u javnosti, ili su njihova djela izgledala nekako... lošije kad je netko promatrao napredak iza njihovih leđa. Pritisak, možda? Baš se pitam...

Postoji još jedan problem. Tehnička sposobnost sviranja i slikanja ne mora značiti genijalnost. I životinje znaju slikati kad ih se nauči. Jebeno sam ozbiljan.

- 20:12 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.